Shvatam da živim u Srbiji, i dobro poznajem narod i ljude pored kojih živim. Kućno vaspitanje formira sve nas. Ako su vas odgajali tako da prepisujete u školi, plaćali vam ispite, radna mesta, ako ste gledali kako otac vraća kilometražu normalno je da mislite da je sve to normalno, i da pošteni ljudi ne postoje. To je razumljivo, i takvi ljudi će odmahivati na ovo što pišem bezmalo dve decenije, jer niko neće pljunuti samog sebe u lice. Ali hoće poniziti, omalovažavati sve one koji imaju obraz i koji pošteno rade svoj posao. Ako vas u Srbiji mnogi osporavaju, pljuju, znajte da ste na pravom putu! U Srbiji svakako ima sasvim dovoljno poštenih ljudi koji nisu izgubili veru, i nadu da ipak neko radi profesionalno. Zbog takvih porodica opstajem preko dve decenije (ovima prvima nije jasno kako tako dugo trajem 🙂 ). To što vam ja ne uvaljujem loše automobile, to što ja ne vraćam kilometražu to ne znači da sam glup, kako mnogi misle, to znači da se u Srbiji može lepo živeti od poštenog rada ako imate puno znanja.
Mi muškarci bolujemo od jedne ozbiljne bolesti, pa prvi Ja, a to je GORDOST. Ako niste znali to je jedan od najvećih grehova. Veličina muškarca, ili žene se stiče, delom, ne našom „veličinom“ koja nam je Bogom dana, nego pre svega delima. Žene u nama vide muškarca koji je voli na način na koji se ona oseća voljenom, ne našim kolima, brzinom, novcem, našom veličinom, no pre svega ljubavlju, ali onom ljubavlju koja se stvara, u kojoj oboje od nas učestvuje. Time su i naša deca srećna, u meri u kojoj stavimo i ona i ja drugog ispred sebe i trebalo bi da se takmičimo ko će kome više učiniti.
Piše: Aleksandar Todorović
Sve je to teško danas učiniti u stvarnosti gde mi dopuštamo da drugi nama vladaju, a ne mi našim mozgom, no naša oholost, naše strasti, novac, loše društvo. Takmičimo se našim kolima, ko će imati veća i brža kola, ne biramo ih u zavisnosti od toga ko kako može da ih održava, koliko smo dobri vozači. Biramo ih kako nam komšija, brat, na oko kako mnogi kažu, a ne koliko možemo sebi da priuštimo. Pa i kada ih kupimo neki ih peru po tri puta dnevno a ženu se ne sete ni da zagrle uveče, a deca im ne postoje.Sve je na ženi, a ona se bira za ženu tek kada ostane trudna, ne zato što se mi volimo, podržavamo i poštujemo. Sve nam je bitnije od nje, a da nije nje, bili bi prljavi, gladni žedni, sami bez dece….Neki nisu ni u crkvenom braku….žive u grehu, i zato toliko preljuba.