Gde se sve nalaze kamere za kontrolu brzine u Srbiji

Nove kamere na auto putevima detektovaće i nevezane pojaseve i upotrebu telefona u vožnji. Raniji sistem predviđao je da se kontrola brzine vrši između dve naplatne rampe, tako što je postojalo minimalno vreme koje je potrebno da se stigne od tačke A do tačke B, odnosno od jedne do druge naplatne stanice, a ukoliko bi neko stigao brže, to bi automatski značilo da je vozio brže od dozvoljenih 130 km/sat. Sve je osmišljeno da se vozačima otme novac. Broj kazni je iz godine u godinu mnogo veči, a broj smrtno nastradalih isti. Dakle sve je jasno. U Hrvatskoj, Mađarskoj nemate merenje prosečne brzine. Policija toleriše do 150 kmh, a možete i brže ako vas ne uhvate presretači. U Srbiji nedemokratskoj državi kamere su na sve strane, tolerancija je nula, zadiranje u privatnost porodice i vozača maksimalna. Moj vam je savet, pravac Šid, najbliži izlaz iz Srbije i u Istru, Kvarner ili Italiju na more. Na fotografiji je auto put u Hrvatskoj. Mi ovakav auto put nemamo!  Piše: A.Todorović urednik.

Po novom sistemu skoro će u potpunosti biti sve podešeno da se skoro svi kazne. Dovoljno je da vozite 131 km/h i kazna stiže! Za razliku od prethodnog perioda kada se brzina merila između desetak glavnih naplatnih rampi, novi sistem meri  prosečne brzine između više od 50 lokacija na kojima su postavljene najmodernije kamere.

Tako će, na primer, na auto-putu od Beograda do Niša kamere snimati na 12 lokacija – Vrčin, Mali Požarevac, Umčari, Vodanj, Smederevo, Velika Plana, Markovac, Batočina, Jagodina, Paraćin, Pojate i Aleksinac.

Na potezu od Beograda do Preljine, kamere se nalaze na Ubu, kod Lajkovca, Ljiga i Takova, a od Beograda do Šida u na lokacijama Pećinci, Ruma, Sremska Mitrovica, Kuzmin, Morović, Adaševci. Najgore prolazi putnice koji se upute ka Hrvatskoj, ali je ta deonica 90 km, to istrpite, posle u Hrvatskoj možete voziti i 160, 170 km/h bez problema – samo malo smanjite gas kad vidite presretače (tolerišu 153 km/h). Na auto-putu od Beograda do Subotice snimaće se kod Inđije, Beške, Kovilja, Novog Sada, Zmajeva, Vrbasa, Bačke Topole i Žednika.

Za sada kamera neće biti na deonici od Niša do Pirota, odnosno od Niša do Preševa.

Softver meri, nema ljudskog faktora

Novi sistem primenjuje staru računicu, a bazira se na prosečnoj srednjoj brzini. Na svakoj od deonica, dakle između svake od kontrolisanih tačaka, postojaće minimalno vreme za koje je moguće preći od tačke “A” do tačke “B”, a da se ne prekorači dozvoljena brzina koja na auto-putevima u našoj zemlji iznosi 130 km/sat.

Razlika je u tome što se ranije računala prosečna brzina na deonici od 100 kilometara, a sada će to biti na mnogo manjim, ponekad samo od 20-30 kilometara.

Kako su obelodanili nadležni, kamere će prvo snimiti tačno vreme kada je neko vozilo prošlo pored jedne kontrolne tačke, zatim i pored naredne, a softver će automatski podeliti rastojanje u kilometrima sa vremenom koje mu je bilo potrebno u sekundama.

Na taj način dobiće se prosečna brzina kojom se automobil kretao između dve zone snimanja. Kamere će na portalima snimati registarske tablice vozila, ali i tačno vreme kada je snimak napravljen. Taj softver je izuzetno skup – možda je bilo bolje da se renovirijua porodilišta u Srbiji koja izgledaju u najmanju ruku stravično. Ali Vučiću je bitno da snima, kažnjava narod, bebe i trudnice su sasvim sporedne!

Kazne stižu pravo na kućnu adresu

E sad, šta se dešava kada se utvrdi da je neko vozilo prekoračilo srednju dozvoljenu brzinu na auto-putu? Kada je reč o građanima Srbije, oni će dobiti kazne na kućne adrese i imaće mogućnost da u roku od osam dana plate polovinu kazne ukoliko nisu prekoračili dozvoljenu brzinu za više od 40 km/h.

Dakle, ako je dozvoljeno 130 km/h, da nisu vozili preko 170 km/h. U slučaju da se je registrovano veće prekoračenje brzine, u tom slučaju vozač će morati kod prekršajnog sudije.

Kada su stranci u pitanju, za sada će oni biti kažnjvani direktno, na licu mesta, od strane patrola saobraćajne policije, mada se uveliko radi na sistemu koji će omogućiti da im se kazne naplaćuju po izlasku iz Srbije ili kada sledeći put budu ušli na teritoriju naše zemlje.

Druga stvar koja je takođe interesantna je što, teoretski, vozač na potezu od Beograda do Niša može da dobije čak 12 kazni, ako prekorači srednju dozvoljenu brzinu između svakog od “kontrolnih punktova”. Sramota je da Vlada Srbije radi na tome da kažnjava vozače umesto da sve učini da protok saobraćaja bude brži da se uvede tolerancija od 153 km/h kao u Hrvatskoj.

Znaci na auto-putu nisu obavezni

Kako tvrde nadležni, ne postoji zakonska obaveza da na auto-putu budu istaknuta upozorenja da kamere snimaju vozila, niti gde se nalaze portali. Po njihovim rečima zakonski je sasvim dovoljno to što svuda postoje znaci o ograničenju brzine od 130 km/h čega bi svi trebalo da se pridržavaju. U Italiji, na deonicima gde postoji merenje prosečne brzine stoje znaci koji upozoravaju se da se meri prosečna brzina! Tako je to uređeno u demokratskim državama.

Ipak, nije isključeno da u nekom narednom periodu ovakvi upozoravajući znaci osvanu duž auto-puteva širom Srbije, kako bi dodatno upozorili vozače, kada ih advokati zatrpaju žalbama i tužbama.

Prema zvaničnim podacima, u poslednjih pet godina, u saobraćajnim nezgodama koje su se događale na auto-putevima, godišnje je u proseku gubilo život 40 učesnika u saobraćaju, retko kada je uzrok saobraćajnih nezgoda bila je vožnja neprilagođenom brzinom, već je umor bio ono što ubija putnike i vozače – a najviše zbog stalnih radova na putu koje putovanje produžavaju za nekoliko sati.

Snimaće čak i pojaseve i telefone

Pored prekoračenja brzine, nove moderne kamere detektovaće i korišćenje mobilnog telefona prilikom upravljanja vozilom i nevezivanje sigurnosnog pojasa. To je odlično, i to podržavam!

Dakle, ubuduće će i takvi saobraćajni prekršaji moći da budu sankcionisani bez prisustva saobraćajne policije na terenu, a dokaz će biti fotografija vozila sa registarskom oznakom, ali i fotografija na kojoj se vidi osoba koja nije vezana ili vozač koji ima telefon u ruci.

Zbog ovoga će sigurno mnogi sledeći put dobro razmisliti pre nego što krenu da voze auto-putem a da nisu vezani ili da telefoniraju tokom vožnje.

Kazne za prekoračenje brzine

• do 10 km/h: 3.000 (1.500 za osam dana)

• 11-20 km/h: 5.000 (2.500 za osam dana)

• 21-40 km/h: 10.000 (5.000 za osam dana)

• 41-60 km/h: 10.000 do 20.000, tri kaznena poena i zabrana upravljanja bar 30 dana

• 61-80 km/h: 20.000 do 40.000 (ili do 15 dana zatvora), šest kaznenih poena i zabrana upravljanja bar tri meseca

• 81-100 km/h: 100.000 do 120.000 (ili 30 dana zatvora), 14 kaznenih poena i zabrana upravljanja bar osam meseci

• preko 100 km/h: 120.000 do 140.000, 30-60 dana zatvora ili 240-360 sati dobrotvornog rada, 15 kaznenih poena i zabrana upravljanja bar devet meseci.

 

Najbolje polovne automobile tražim za vas

 

Najbolje polovne automobile tražim za vas

Uštedite novac, izbegnite loše automobile, iskorististite besplatne preporuke modela ako me angažujete! Kupovina automobila je druga najveća investicija nakon kupovine nekretnine. Šansa da kupite polovan auto sa skrivenim manama, koje će vas kasnije, a vrlo brzo koštatiti više od samog automobila je izvesna. Zašto da rizikujete? Zašto da sami donosite odluku? Da li je mudro da kupujete auto na “oko”? Svesni ste da vaš prijatelj koji vam pomaže oko izbora, kupovine automobila ima znanja koliko i vi? Da li je to dovoljno da uložiti sav svoj novac u neproveren polovni auto? Da li ste svesni da originalna kilometraža nikako ne garantuje da je motor dobar? Preko 20 godina postoji rubrika Pitajte Aleksandra Todorovića, i jednako toliko dugo proveravam automobile na placevima širom Beograda. Obezbeđen vam je servis kod mojih majstora i besplatni pregledi na 4 meseca u prvih godinu dana. Besplatnu pomoć imate oko prodaje automobila koji vam nađem. Trudnice, porodice sa malom decom imaju posebnu prednost! 

Piše: Urednik Aleksandar Todorović

Dušan Sremčić: Aleksandar Todorović je profesionalac!

Pitajte Aleksandra Todorovića

Tražim najbolji polovnjak za vas!

RAČUN: 105000000250737463
AIK Banka Aleksandar Todorović

 

Uvozi se svašta, ali zato sam ja tu, da vam proverim, i pronađem za vas najbolji primerak. Izbegavam da tražim automobile starije od 10 godina, jer to su islužena vozila, sa mnogo kilometara i potencijalnih skupljih i jeftinijih problema koji vam kidaju živce, i tope novčanik. Ali redovnim čitaocima, starim klijentima, onima koji su dobili bebu, ili imaju malu decu, izlazim u susret, i tražim automobile koji su stariji od 10 godina. Zašto sam odredio ovo ograničenje? Nije mala stvar tražiti i proverati polovnjake dve decenije! Mnogo je to vremena i mnogo polovnjaka. Pre korone, prosečna cena automobila koju sam tražio bila je 7.500 evra. Sada je tu negde oko 4.000 evra, toliko nam se srozao standard. Nikada se nije desilo za tih 20 godina da imam problem sa kolima koja su stara 4, 5 godina. Ni jedan jedini kvar, ni jedna jedina greška. Nemojte misliti da je lako naći dobar auto star 5 godina, jer i na njima ima brdo mana, ozbiljnih kvarova, ili kvarova u najavi. Ali sa svojim znanjem, iskustvom, i uz pomoć dobrih mehničara, sa kolima koja su stara 7,8,9 godina, bude po neki sitniji kvar, vrlo retko kvar koji traži dublje zavlačenje u džep.

U svim tim situacijama, naravno da su vam na raspolaganju moji majstori, koji vas prime preko reda, i koji vam poprave samo to što se pokvarilo (majstori u Srbiji imaju neobičan način da zarađuju tako što vam zamene i ispravne delove) i za minimalnu cenu. To je ono što sigurno mogu da vam obezbedim. Neki moji klijenti se jave i sa najmanjim kvarom, i to rešimo brzo, kvalitetno i za malo nova. Neki drugi kupci, ljutiti što im se dogodio kvar od 100 evra posle godinu dana, biraju drugog, svog majstora, koji im popravku istog naplate 1 000 evra, ali to već nije moj problem. To je problem svakog od vas, koji misli da moji majstori nisu pošteni kvalitetni, i koji misle da auto star 10 godina ne sme da ima ni jedan kvar u godini dana! Imam i one koje smatraju da procureli amortizer, ležaj točka ne spada u redovno održavanje, i da je normalno da se to menja na tako starim kolima.

Ako rešite da me angažujete uplaćujete 6.000 dinara za pismeni odgovor (ako želite i usmeni odgovor cena je 18 000 dinara). Potom vam mejlom pošaljem konkretnu ponudu za traženje konkretnih modela – koje vi želite – i modela koje ja preporučujem. Cena je od 250 evra za kola koja su 3.000 evra, pa do 600 evra za automobile od 10.000 ili 14.000 evra. Honorar naplaćujem unapred, jer moram da kaparišem najbolji auto koji nađem za vas sa 400, 500 evra. 

Dragi moji čitaoci, navršava se uskoro 21 godina kako nudim uslugu traženja polovnog automobila za vas! Dok sam pisao i uređivao list i sajt Mojauto, radio sam i deo vezan sa marketing, pa sam još u većoj meri sarađivao sa vlasnicima placeva. Nije mi bilo drago da vidim kako vraćaju kilometražu, kako maskiraju ozbiljne mane motora, automobila. Mehaničari su mi uvek maksimalno pomagali, ali oni nikako nisu svemogući. Ali tužno je što auto placevi mnogo manje varaju ljude, nego što to čine ostali kada prodaju svoj lični auto. Srbin je u stanju da vrati 400 000 km, da napuni auto aditivima, zameni ono najnužnije (naravno sa falš kineskim delovima), i da takav auto prodaje kao kola bez ulaganja! Na auto placevima za isti novac, u proseku (dakle navodim u proseku – jer svaki auto je za sebe) dobijate više, bar dobijate auto koji ima DPF (ozbiljni placevi odavno ne skidaju DPF i katalizator – ali UVEK PROVERAVAJTE!) i u koji su ugrađivani kvalitetni zamenski delovi.

 

Nije lako pronaći dobar, ili bar solidan polovni auto. Očekivanje većine vas su apsolutno nerealna. Prvi korak koji vam može pomoći je ako krenete od cene novog automobila, koji kupujete kao polovan. Ako je cena novog vozila bila 35 000 evra, a vi kupujete takav star 10 i više godina i auto koji sada košta 3.500 evra, dakle on je 10% vrednosti novog automobila, što treba da vam bude znak, da je auto pohaban 90%. Dakle vrlo je blizu otpadu, ili možemu da kažemo vrlo brlizu je generalnom remontu svih mogućih delova, odnosno takav  auto nije rentabilan za eksploataciju, ulaganje. Itekako veliki problem imam sa kupcima koji su fiksirali u svojim željama jedan model, i tačka. Često je to onaj auto koji je najnepouzdaniji u klasi, i model koji ima brdo fabričkih mana. Ja tražim takav auto, želim da klijentu izađem  u susret. Ali se uvek pitam, da li je trebalo da pokušam sve da ga ubedim da postoje bolji, mnogo bolji automobili za novac koji ima. Ovaj drugi pravac mog savetovanja se završava na tri načina. Prvi je 1) Trošio sam bespotrebno silno vreme jer kupac želi samo auto koji mu se dopada – bez obzira što znam da za taj novac neće kupiti dobar primerak  2) Kupac pristaje da mu nađem neki drugi model koji se njemu NE dopada – to za posledicu ima da kupi auto koji mu se ne sviđa, nije zadovoljan, nije oduševljen, kvar od 100 evra doživljava kao da je generelna 3) Kupacc pristaje da mu nađem neku drugi bolji auto za taj novac – Ali kad mu nađem auto, odustaje od kupovine, jer ipak shvata da žarko želi auto koji je insitirao da mu ja nađem. U najvećem broju slučajeva tražim auto koji kupac želi. Tako je bolje za moje klijente, bar tog dana kada kupuju automobil. Dugoročno gubimo svi, i kupac, i ja, ali i diler koju mu je prodao relativno loš auto. Ja nađem najbolji primerak modela, tu nema sumnje, i nema greške. Svaki auto koji ja nađem, može da ga proveri vaš majstor, i može da se prebaci šlepom u vaš servis!

Ali su RETKI iskusni mehaničari koji će vam reći kupi ovaj polovnjak ili nemojte ga kupiti! Jer je to veoma nezahvalan posao! Posao koji ja radim nije zahvalan, pun je rizika, problema. Ali nastavljam da ga radim, jer je 90% mojih kupaca zadovoljno kolima koje nađem, i meni je to veliki podstrek da nastavim da pomažem porodicama da dođu do solidnog automobila. Ako ste kreditno sposobni, uvek gledajte da kupite auto za više novca. Jer rata keš kredita je malo veća ako podignete 7000 evra umesto 5000 evra, ali je auto od 7 000 e često neuporedivo bolji od onog koji košta 5000 e, ako naravno govorimo o modelima koje ja preporučujem. Sigurno NE možete kupiti dobar Audi A6 za 7.000 evra, već možete kupiti krš, ali za 7.000 evra možete kupiti dobar Peugeot ili Ford na primer. Garanciju dobijate za automobile koji su stari 4, 5 ili 6 godina! Daje vam diler gde kupite auto. Jer diler bolje od mene zna koliko je dobar taj auto, diler zarađuje mnogo više od mene. I diler je lice koje vam prodaje auto, a ne ja. Za kola stara 10 i više godina, svaka garancija je nerealna. Neki dileri je daju, ali zahtevaju veliki servis u ovlašćenom servisu, zahtevaju da se svaki kvar tamo popravlja, i niz drugih nerealnih zahteva. A i kada ispunite te zahteve, diler ne želi da vam izađe u susret, iako je dao pismenu garanciju. Garanciju na dizne nemate ni kod novih automobila. Najgori su mi kupci službenih automobila. Celog života su vozili nova, i to službena kola. Sada im ja tražim kola za 4.000 evra, prilična stara,  sa puno km, koja nemaju ništa slično sa novim vozilima. Razmislite dobro, koliko mogu da vam pomognem, i da li vam znači da za to malo novca što imate dobijate preporuku, najbolji primerak za vaš novac i brižno održavanje. Nisam čarobanjak, i ne mogu da vam ponudim ono što vi želite, već ono što je realno, i iza čega mogu da stojim. Svaki auto možemo da prekontrolišemo 70%, maksimalno 80%. Ostalo je nagađanje.

 

 

 

Tražim najbolji polovnjak za vas!

Polovni automobili jesu mačka u džaku. Zato je potrebno da ih detaljno proverite pre kupovine! Ako vi to niste u stanju urednik Todorvić jeste. Ukoliko ste debili bebu, imate malu decu, vama ću izaći u susret i tražiti automobil koji je stariji od 10 godina (izbegavam da tražim i preporučim auto koji ima više od jedne decenije – jer je jako teško naći u dobrom stanju – a kupci su nerealni u svojim očekivanjima).

Nije smak sveta ako nemate novca za nov auto. Samo 3% stanovnika Srbije može da kupi nov auto, ali i njihova iskustva nisu sjajna, jer garancija za nov auto ne pokriva sve. Naročito se iznenade kupci kada shvate da recimo dizne nisu pod garancijom, pa čak ni kod Mercedesa. Oni koji godinama kupuju polovne automobile dobro znaju da nije lako pronaći dobar primerak. Ali najvažnije kod polovnjaka je:

  1. Da nije ukraden
  2. Da nije izvršitelj stavio šape na njega. Notari to NE proveravaju!
  3. Da nije bio u sudaru (havarisan)
  4. Da ima ispravnu elektroniku
  5. Da ima ispravan motor
  6. Da je trap besprekoran (Foto: Aleksandar Todorović)

 

Imam iskustvo od preko 20 godina, i dobro znam koji dileri uvoze havarisane automobile, automobile iz poplave, ali mi takvi uglavnom i NE dozvoljavaju da proverim njihove automobile. Automobile proveravam i vozim ja, Majstore angažujem jer ne želim da mi nešto promakne, Tri stručnjaka UVEK vide više nego jedan, a osim toga želim da podelim odgovornost sa nekim, ali bogami i sa dilerom. Ja nisam svemogući, naravno da proverim sve što mogu, ali nije moguće 100% proceniti stanje motora, to prosto nije realno, al objektivno, 80% jeste.

 

Nije nužno da poslušate moje preporuke oko izbora modela (Gubite vi – a ne Ja). Nije obavezno da odradite veliki servis kod mojih majstora – ali ako vam pukne zupčasti kaiš i napravite havariju na motoru od 3 000 evra naravno da ste odgovorni vi a ne ja, jer niste hteli da uradite ono što je nužno. Isto ako vaš majstor radi veliki servis on je odgovoran a ne ja, niti moji majstori koji su preporučili da kupite konkretni auto. Dakle izlazim u susret svim vašim zahtevima. Cene velikog i malog servisa kod mojih majstora je prosečna cena tih servisa u Beogradu. U Leskovcu ili Kruševcu su cene nešto niže, ali su i troškovi života niži. Dobijete tačnu cenu svakog ugrađenog rezervnog dela.

Stigla je beba – Treba vam provereni auto?

Prošlo je vreme kada ste sami mogli da kupite polovni automobil. Danas su automobili sa mnogo više mana, kvarovi su nemerljivo skuplji, elektronika neuporedivo komplikovanija, a prodavci dovitljiviji nego ikada pre i spremni da sakriju sve te mane, čija će vas popravka koštati na hiljade evra. Šta je alternativa? Zar nije mudrije da angažujete nekog ko će umesto vas da proveri 20, 30 automobila, nađe auto bez mana, odradi vam veliki i mali servis, zameni gume po potrebi i i diskove, registruje auto umesto vas i doveze vam auto ispred kuće ili stana ako živite u Beogradu, a ako ne, da vam obezbedi probne tablice?

Ako imate malu decu, ili ste tek dobili decu, nemojte se igrati i nemojte ih voziti u neproverenim automobllima! Nemojte verovati dilerima koji ističu NOVO, NOVO a zapravo prodaju auto koji ima realnih 800 000 km. 

 

PREPORUKE MODELA DAJEM BESPLATNO ONIMA KOJI ME ANGAŽUJU (PODRAZUMEVA SE DA STE UPLATILI NOVAC ZA TRAŽENJE AUTOMOBILA). Ako sami kupujete auto, a želite moje preporuke, onda mi uplatite 18 000 dinara i dobićete na e mail, spisak najboljih modela shodno vašim afinitetima. Ako vam ja tražim auto, moje preporuke su GRATIS! Odgovori – poređenje modela su za sve 6.000 dinara.