Srećna nova 2017. godina!

Dragi moji čitaoci svima vama želim srećnu i bolju 2017. godinu. Želim vam od srca da ostvarite sve one želje, one skrivene želje koje se ne usuđujete ni naglas da izgovorite! Želim vam da volite, da se opet zaljubite, mnogo, snažno i moćno. Želim vam da kupite auto koji već toliko dugo snivate. Želim vam da skupite hrabrost, i da ženu koju volite konačno osvojite. Neće vam odoleti, samo je napadnite srcem, a ja ću svima vama biti kum, ako naravno budete dovoljno uporni! Sutra ne postoji! Postoji samo danas, i samo sada živite. Nemojte čekati da umrete bez ljubavi, pored žene koju mrzite, i koja mrzi vas! Deca svakog dana sanjaju, da se što pre odselite, i da im šaljete što je moguće više novca! I vaša deca žele slobodu, i ljubav, ali ljubav od svoje devojke, ili dečka. Želim vam vam da od ove godine pustite decu da dišu, da izlaze kad žele, koliko žele, i da prestanete da budete “idioti”. Želim vam da svakog dana imate božanstven seks, svakog dana. Da budete pored one, koja bi za vas uradila sve. Želim vam da shvatite da se samo jednom živi, i da ne postoji ništa vrednije na ovom svetu od ljubavi. Ljubav i seks nisu greh. Greh je ako niste srećni. Greh je ako spavate pored žene, koja vas ne voli, koju vi ne volite. I da, želim vam da zaprosite vašu ljubavnicu (jednu od 🙂 ) što pre, jer je greh da to ne učinite. Ona vas voli, ona vas deli, ona vas obožava, a ljudi kažu da je ona švalerka. Je li ona to, ili je ona žena vašeg života? Pročitali ste sve ovo? Pa ko vas je terao? Oprostite ja nisam hteo da vas uznemirim, hteo sam samo da podelim ono što sam shvatio posle 44 godine. Sve vas volim! Volim i vas koji mislite da ovo nije primeren tekst. Volim i vas koji mislite da je brak svetinja, ali ako tako mislite, kliknite dole na Pročitaj više (dole,desno) pa naučite nešto. O braku, životu………I da, još jednom želim vam srećnu novu 2017.godinu!

Aleksandar Todorović urednik Najboljiauto.com, Testoviautomobila.NET, Testoviautomobila.rs

Pitajte Aleksandra Todorovića

najbolji-_auto_logo_670-1

Brak i ljubav nemaju ništa zajedničko; međusobno su udaljeni poput polova; zapravo se neprijateljski odnose jedno prema drugom. Nema sumnje da su neki brakovi rezultat ljubavi. No, ne zato što se ljubav može potvrditi samo brakom; nego više zato što je nekolicini ljudi uspelo posve nadrasti konvencije. Ima danas veliki broj muškaraca i žena za koje brak nije ništa drugo do farsa, ali se mire sa brakom zbog javnog  mišljenja. U svakom slučaju, premda je istina da se neki brakovi zasnivaju na ljubavi i premda je podjednako istina da se u nekim slučajevima ljubav nastavlja i u bračnome životu, smatram da je tome tako bez obzira na brak, a ne zbog njega.

Tekst: Emma Goldman

Sa druge strane,sasvim je pogrešno da ljubav rezultira iz braka. U retkim prilikama može se čuti o čudesnom primeru bračnoga para koji se zaljubio nakon stupanja u brak, ali ako se pogleda malo bolje, otkrivamo da je pre reč o pukom prilagođavanju neizbežnome. Posve je sigurno međusobno navikavanje daleko od spontanosti, jačine i lepote ljubavi, bez koje se intimnost braka mora pokazati ponižavajućom i za ženu i za muškarca.

Brak je u prvom redu ekonomski ugovor, pakt osiguranja. Razlikuje se od običnoga životnog osiguranja samo po tome što je više obavezujući, egzaktniji. Njegovi su dobici nevažno mali u poređenju sa ulaganjima. Kad uzmete polisu osiguranja, za nju platite u dinarima ili kunama, uvek uz slobodu da možete prestati da plaćate. Ali, ako je ženina premija muž, ona za njega plaća svojim imenom, privatnošću, samopoštovanjem, samim svojim životom, „dok ih smrt ne rastavi“. Bračno je osiguranje osuđuje na doživotnu ovisnost, parazitstvo, na posvemašnju beskorisnost, inidividualnu i društvenu. I muškarac plaća svoju cenu, ali budući da je njegova sfera šira, brak ga ne ograničava toliko kao ženu. On svoje lance više oseća u ekonomskome smislu.

Tako Danteov moto za pakao podjednako vredi i za brak: „Ko uđe nek se kani svake nade.“

Da je brak neuspeh poreći će samo pravi glupan. Dovoljno je baciti pogled na statistike o razvodima da bi se shvatilo kako je brak zapravo gorak promašaj. Ni stereotipni filistinski argument da popustljiva zakonska regulativa u vezi s razvodom i povećana nehajnost žena ne objašnjava, prvo to da svaki dvanaesti brak završava razvodom; drugo, da se od 1870. broj razvoda povećao s dvadeset i osam na sedamdeset i tri na hiljadu stanovnika; treće, da je preljuba, od 1867., kao razlog za razvod, porastao 270,8 posto; četvrto, da je napuštanje braka poraslo za 369,8 posto.

Dodamo li tim zapanjujućim brojkama veliku količinu građe, dramske i književne, bacićemo još više svetla na tu temu. Robert Herrick, u djelu Zajedno; Pinero, u drami Srednji put; Eugene Walter u Punoj cijeni i neki drugi pisci raspravljaju o besplodnosti, monotniji, podlosti, neprimjerenosti braka kao čimbenika sloge i razumijevanja.

Mudri se društveni istraživač neće zadovoljiti popularnim površnim izgovorom za tu pojavu. Moraće da kopa i dublje u sam život polova da bi saznao zašto se brak pokazao tako pogubnim.

c4-cactus-dsc_0313c

Dragi moji čitaoci želim vam od srca SREĆNU NOVU 2017. godinu! I želim vam da se svakog dana budite pored žene koja vas obožava, i vi nju! Budite hrabri! Nemojte biti pizda! Ne isplati se! Život je prekratak. Već sutra možete biti bolesni, mrtvi, bez srca ili duše! Sve vas volim! I da još nešto! Žena vas vara! Vara vas, misli na druge, sanja druge, nije vaša, osim na papiru. Fizička prevara je ništa od one prevare u srcu. Šta još čekate? Šalim se, zaista se šalim, vaša žena samo vas voli, zato i vodi ljubav sa vama čim otvorite oči! Vi znate sve to mnogo bolje od mene, zar ne? Brak je najbolji, brak je svetinja. Samo sam se šalio.Mislite o tome da li sam u pravu ili ne?

Aleksandar Todorović urednik

testoviautomobila-net

Nastavak teksta je na hrvatskom:

Edward Carpenter kaže da iza svakoga braka stoji doživotno okruženje dva; okruženje tako međusobno različito da muškarac i žena moraju ostati stranci. Podijeljen nepremostivim zidom praznovjerja, običaja, navada, brak nema potencijal da u njemu dvoje ljudi jedno drugo upoznaju i razviju međusobno poštovanje, a bez toga je svaka zajednica osuđena na neuspjeh.

Henrik Ibsen, čovjek koji je mrzio sve društvene laži, vjerojatno je prvi shvatio tu veliku istinu. Nora napušta svojega supruga ne zato što je – kako bi glupi kritičar htio – umorna od svojih odgovornosti ili zato što osjeća potrebu za ostvarenjem ženskih prava, nego zato što je spoznala da je osam godina živjela sa strancem i rađala mu djecu. Može li biti išta više ponižavajuće, više degradirajuće od doživotne blizine dvoje stranaca? Nema potrebe da žena išta zna o muškarcu, osim o njegovu prihodu. A što bi on trebao znati o ženi – pa što se o njoj ima znati osim da je ugodnoga izgleda? Još nismo nadrasli teološki mit da žena nema dušu, da je puki dodatak muškarcu, stvoren od njegova rebra na ugodu gospodina koji je tako hrabar da se boji vlastite sjene.

Možda je loša kakvoća materije od koje je žena nastala odgovorna za njezinu inferiornost. U svakom slučaju, žena nema dušu – pa što bi se o njoj imalo znati? Osim toga, što manje duše žena ima, bolji je oslonac kao supruga, spremnije će se privezati uza svojega supruga. Upravo to ropsko prepuštanje muževoj nadmoćnosti održava bračnu instituciju tako dugo naizgled nedirnutom. No sada, kad žena dolazi na svoje, kad je svjesna sebe kao bića izvan gospodarove milosti, sveta institucija braka postupno se urušava i nikakva je količina sentimentalne lamentacije ne može održati.

Gotovo od djetinjstva prosječnoj se djevojci govori da je brak njezin najviši cilj; zbog toga su njezino školovanje i odgoj usmjereni prema tome cilju. Poput mutave zvijeri tovljene za klanje, ona se sprema za brak. A ipak, čudno je reći, dopušteno joj je mnogo manje doznati o svojoj ulozi kao supruge i majke, nego običnome zanatliji o njegovu poslu. Nepristojno je i prosto za poštenu djevojku da išta zna o bračnome odnosu. O, kako je poštenje nedosljedno, kad mu treba bračni zavjet da nešto što je nečisto pretvori u najčišći i najsvetiji ugovor koji se nitko ne usudi kritizirati. Ali upravo to misli prosječni branitelj braka. Buduća supruga i majka drži se u potpunom neznanju o svojem jedinom posjedu na natjecateljskom polju – spolu. Tako ona ulazi u doživotni odnos s muškarcem da bi se šokirala, bila zgađena, ljuta izvan svake mjere zbog najprirodnijega i najzdravijega nagona, seksa. Sa sigurnošću možemo reći da je velik postotak nesreće, bijede, potrešenosti i tjelesne patnje u braku posljedica kriminalnoga neznanja o spolnim pitanjima a koje se uzdiže kao velika vrlina. A nipošto nije pretjerano kad kažem da se više od jednog doma raspalo zbog te žalosne činjenice.

Ako, je žena, ipak, slobodna i dovoljno snažna da nauči tajnu seksa bez sankcije države ili crkve, osudit će je kao izričito neprikladnu da postane supruga „dobrome“ muškarcu, a njegova se dobrota sastoji od prazne glave i mnogo novca. Može li biti što strašnije od zamisli da zdrava, odrasla žena, puna života i strasti, mora zanijekati zahtjeve prirode, da mora podrediti svoju najjaču žudnju, potkopati svoje zdravlje i slomiti svoj duh, da mora spriječiti svoju viziju, odreći se dubine i veličajnosti iskustva dok „dobri“ muškarac ne naiđe da je uzme za ženu? A upravo to znači brak. Kako bi takav ugovor mogao završiti nego neuspjehom? To je jedan, premda ne najmanje važan, čimbenik braka, koji ga razlikuje od ljubavi.

Naše je doba – praktično doba. Ne živimo više u doba kad su se Romeo i Julija izložili u ime ljubavi srdžbi svojih očeva, kad se Gretchen izložila ogovaranju svojih susjeda zbog ljubavi. Ako si, u rijetkom slučaju, mladi i dopuste luksuz romance, stariji se već pobrinu za njih, da ih poduče i srede dok se ne „urazume“.

Moralna lekcija koju su usadili u djevojku ne glasi je li muškarac u njoj pobudio ljubav, nego prije glasi „Koliko?“. Važan i jedini bog praktičnoga američkoga života: Može li muškarac dovoljno zaraditi za život? Može li izdržavati ženu? To je jedino što opravdava brak. Postupno to prožima svaku djevojčinu misao; ona ne sanja o mjesečini i poljupcima, o smijehu i suzama; ona sanja o kupovini i cjenkanju. Ta siromašnost duhom i podlost elementi su urođeni bračnoj instituciji. Država i Crkva ne odobravaju ni jedan drugi ideal, jednostavno zato jer je to ideal koji zahtijeva državni i crkveni nadzor nad muškarcima i ženama.

Bez sumnje, ima ljudi koji i dalje drže do ljubavi više nego do dolara i centa. To posebice vrijedi za onu klasu koju je ekonomska nužda natjerala da se sama izdržava. Nevjerojatna promjena položaja žene, zahvaljujući tom snažnom čimbeniku, doista je izvanredna kad pomislimo da je tek nedavno stupila u industrijsku arenu. Šest milijuna žena koje zarađuju; šest milijuna žena koje imaju jednako pravo kao i muškarci da budu izrabljivane, okradene, da štrajkaju; ali čak i da gladuju. I što još, moj Gospode? Da, šest milijuna radnica koje primaju plaću, od najumnijega do najtežega tjelesnoga posla u rudnicima i na gradnji željeznice; da, čak i među detektivima i policajcima. Emancipacija je posve sigurno potpuna.

Pitajte Aleksandra Todorovića

Svima vama kojima sam ostao dužan odgovor, dobićete ga do kraja ovih lepih, prazničnih dana. Ali ne samo to. Svim tim čitaocima ću naći automobil POTPUNO besplatno! Sve troškove tražanje snosim ja! Moje zdravlje je bilo izuzetno loše, bio sam jednom nogom u grobu! Ove godine to neću dozvoliti! Hvala vam svima što me čitate, podržavate, volite! Trebate mi!!!